degradírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. degràdīrām, 3. l. mn. degradírajū, imp. degràdīrāj, aor. degradírah, imperf. degràdīrāh, prid. r. degradírao, prid. t. degràdīrān pogoršati/pogoršavati koje stanje, izgubiti/gubiti stečeno svojstvo

dehidrácija

im. ž. G dehidrácijē 1. kem. uklanjanje vode iz anorganskih spojeva 2. tehn. sušenje prehrambenih namirnica radi konzerviranja 3. med. gubitak tjelesne tekućine zbog napora, vrućine ili sl.

deìzam

im. m. G deìzma fil., rel. naučavanje da je Bog samo stvorio svijet, a u daljnjemu postojanju sve se događa po zakonima prirode

dȅka

im. ž. neskl. razg. v. dekagram

dȅka

im. ž. G dȅ, DL dȅci; mn. N dȅke, G dȇ topli vuneni ili sintetički pokrivač

dekáda

im. ž. G dekádē; mn. N dekáde, G dekádā razdoblje od deset dana, tjedana, mjeseci, godina [zadnja ~ prošloga stoljeća]

dèkādnī

prid. G dèkādnōg(a); ž. dèkādnā, s. dèkādnō koji se odnosi na dekadu

dèkādskī

prid. G dèkādskōg(a); ž. dèkādskā, s. dèkādskō inform., mat. koji se temelji na brojevnome sustavu s bazom 10; sin. desetični

dèkagram

im. m. G dèkagrama; mn. N dèkagrami, G dèkagrāmā fiz. mjerna jedinica za masu, deset grama (dag); sin. (deka)

dèkān

im. m. G dekána, V dȅkāne; mn. N dekáni, G dekánā čelnik fakulteta, predstojnik fakulteta

dekànāt

im. m. G dekanáta; mn. N dekanáti, G dekanátā ured u kojemu radi dekan

dekànica

im. ž. G dekànicē; mn. N dekànice, G dekànīcā čelnica fakulteta, predstojnica fakulteta

dekàničin

prid. G dekàničina; ž. dekàničina, s. dekàničino koji pripada dekanici

dèkānskī

prid. G dèkānskōg(a); ž. dèkānskā, s. dèkānskō koji se odnosi na dekana [~ rok]

dekantírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. dekàntīrām, 3. l. mn. dekantírajū, imp. dekàntīrāj, aor. dekantírah, imperf. dekàntīrāh, prid. r. dekantírao, prid. t. dekàntīrān kem. odvojiti/odvajati odlijevanjem, odvojiti/odvajati bistru tekućinu od taloga

deklarácija

im. ž. G deklarácijē; mn. N deklarácije, G deklarácījā 1. svečana načelna izjava ili očitovanje [Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika] 2. oznaka na proizvodu na kojoj su zabilježena njegova svojstva

dȅklaratīvnī

prid. G dȅklaratīvnōg(a); ž. dȅklaratīvnā, s. dȅklaratīvnō koji ostaje samo na riječima [deklarativna podrška]

deklarírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. deklàrīrām, 3. l. mn. deklarírajū, imp. deklàrirāj, aor. deklarírah, imperf. deklàrīrāh, prid. r. deklarírao, prid. t. deklàrīrān 1. službeno što izjaviti/izjavljivati 2. izdati/izdavati deklaraciju 3. v. prijaviti 4. v. prijavljivati • deklarírati se povr. 1. v. izjasniti se 2. v. izjašnjavati se

deklinácija

im. ž. G deklinácijē; mn. N deklinácije, G deklinácījā gram. promjena imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva po padežima [a-deklinacija; e-deklinacija; i-deklinacija]; sin. sklanjanje, sklonidba

deklinírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. deklìnīram, 3. l. mn. deklinírajū, imp. deklìnīrāj, aor. deklinírah, imperf. deklìnīrāh, prid. r. deklinírao, prid. t. deklìnīrān gram. 1. nesvrš. v. sklanjati 2. svrš. provesti deklinaciju

dekomprèsija

im. ž. G dekomprèsijē snizivanje tlaka

dèkōr

im. m. G dekóra, I dekórom 1. kaz. skup predmeta koji oblikuju prostor kazališne scene 2. grad. ukrasni elementi građevine bez građevne funkcije

dekorácija

im. ž. G dekorácijē; mn. N dekorácije, G dekorácījā v. ukras, ures

dȅkoratīvnī

prid. G dȅkoratīvnōg(a); ž. dȅkoratīvnā, s. dȅkoratīvnō v. ukrasni

dèkrēt

im. m. G dekréta; mn. N dekréti, G dekrétā pismena odluka ili naredba koja ima zakonsku moć

delegácija

im. ž. G delegácijē; mn. N delegácije, G delegácījā v. izaslanstvo

delègāt

im. m. G delegáta, V dȅlegāte; mn. N delegáti, G delegátā 1. v. izaslanik 2. sp. osoba ovlaštena za nadzor nad kakvim sportskim natjecanjem ili utakmicom

delègatkinja

im. ž. G delègatkinjē; mn. N delègatkinje, G delègatkīnjā 1. v. izaslanica 2. sp. žena ovlaštena za nadzor nad kakvim sportskim natjecanjem ili utakmicom

delègātskī

prid. G delègātskōg(a); ž. delègātskā, s. delègātskō 1. v. izaslanički 2. sp. koji se odnosi na delegate

dèlfīn

im. m. dupin

delikatèsa

im. ž. G delikatèsē; mn. N delikatèse, G delikatésā v. poslastica

dȅlta

im. ž. G dȅltē; mn. N dȅlte, G dȇltā 1. četvrto slovo grčkoga alfabeta 2. zem. razgranato riječno ušće s naplavnom ravnicom koje nalikuje istoimenomu grčkom slovu

demantírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. demàntīrām, 3. l. mn. demantírajū, imp. demàntīrāj, aor. demantírah, imperf. demàntīrāh, prid. r. demantírao, prid. t. demàntīrān službeno ili javno poreći/poricati ili zanijekati/nijekati što

dȅminutīv

im. m. G dȅminutīva; mn. N dȅminutīvi, G dȅminutīvā v. umanjenica

demìžōn

im. m. G demižóna; mn. N demižóni, G demižónā v. pletenka

demogeogràfija

im. ž. G demogeogràfijē zem. grana geografije koja istražuje kako stanovništvo utječe na prostor i vrijeme

demogràfija

im. ž. G demogràfijē zem. znanost o stanovništvu koja proučava njegovo kretanje, broj, razmještaj i sl.

demògrafskī

prid. G demògrafskōg(a); ž. demògrafskā, s. demògrafskō koji se odnosi na demografiju [~ rast]

demokràcija

im. ž. G demokràcijē pol. politički poredak u kojemu se različitim društvenim skupinama omogućuje ravnopravno sudjelovanje u politici, donošenju odluka ili utjecanju na njih

demòkrat

im. m. G demòkrata; mn. N demòkrati, G demòkrātā 1. političar koji se ponaša po načelima demokracije ili pripada demokratskoj stranci 2. simpatizer koje od demokratskih stranaka ili pristaša demokratskih načela

demòkratkinja

im. ž. G demòkratkinjē; mn. N demòkratkinje, G demòkratkīnjā 1. političarka koja se ponaša po načelima demokracije ili pripada demokratskoj stranci 2. simpatizerka koje od demokratskih stranaka ili pristaša demokratskih načela

demòkratskī

prid. G demòkratskōg(a); ž. demòkratskā, s. demòkratskō koji se odnosi na demokraciju [demokratsko društvo]

dèmōn

im. m. G demóna; mn. N demóni, G demónā nadnaravna zla sila; sin. zloduh

dèmōnskī

prid. G dèmōnskōg(a); ž. dèmōnskā, s. dèmōnskō 1. koji se odnosi na demone [demonska sila] 2. koji je opak, zao poput demona [~ plan]

demonstrácija

im. ž. G demonstrácijē; mn. N demonstrácije, G demonstrácījā 1. v. pokazivanje 2. mn. v. prosvjed

demònstrant

im. m. G demònstranta; mn. N demònstranti, G demònstranātā v. prosvjednik

demònstrantica

im. ž. G demònstranticē; mn. N demònstrantice, G demònstrantīcā v. prosvjednica

demònstrantičin

prid. G demònstrantičina; ž. demònstrantičina, s. demònstrantičino v. prosvjedničin

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga